- Osnovna karakteristika tog perioda je POVEĆANA MOTORIČKA SPRETNOST DJETETA
- Jedna od najdražih zabava mu je BACANJE PREDMETA
- Pojavljuju se prvi NEGATIVIZMI; glavna djetetova riječ je „NE“
- Stalno mora biti pod NADZOROM jer VERBALNE ZABRANE u tom periodu NISU DOVOLJNE
- Raspoloženja su PROMJENJIVA, BURNA I KRATKOTRAJNA
- SKRETANJE PAŽNJE je najbolji način USMJERAVANJA DJETETOVA PONAŠANJA
- GOVOR kao sredstvo komunikacije napreduje, a pojavljuju se prvi oblici PROSOCIJALNOG PONAŠANJA, npr. tješi drugo dijete koje plače
- U igri imitira radnje odraslih i pri tome rabi zamjene za konkretne predmete
- U drugoj godini postaje svjesno svojih FIZIOLOŠKIH POTREBA i započinje učiti kako da ih kontrolira
- Strah od odvajanja od roditelja (SEPARACIJSKI STRAH) koji se pojavi u prvoj godini, ponekad se može i pojačavati tijekom druge godine života.

1. RAZVOJ MOTORIKE

- prohodaju između 12. i 15. mjeseci i do kraja druge godine usvajaju sve prirodne OBLIKE KRETANJA
- usavršavaju se i pokreti DOHVAĆANJA – dijete počinje baratati predmetima i u praktične svrhe
- nastavlja se razvoj RAVNOTEŽE i KOORDINACIJE
- stoji, saginje se da uzme igračku
- puže na koljenima s naizmjeničnim pokretima ruku i nogu; pokušava se popeti na sve što može
- hoda uz pridržavanje odraslog ili samostalno
- hoda široko razmaknutih stopala s rukama u zraku, zatrčava se
- penje se i silazi stubama kad ga se drži (poslije 18 mjeseci)
- kreće se žustrim korakom, stopala u kontaktu s podlogom
- odbacuje predmete, obožava bacati igračke
- nogama gura, a s 18 mjeseci udara loptu nogom
- okreće listove slikovnice – knjige
- stavlja igračke-predmete u posudu (kod spremanja)
- stavlja kocku na kocku (18 mjeseci), gradi tornjić od tri kocke (21 mjesec)
- oponaša šaranje olovkom, šara samostalno.

2. RAZVOJ SPOZNAJE, PAŽNJA, MIŠLJENJE, PAMĆENJE

- dijete privlače nova svojstva – novo u okolini
- upoznaje okolinu – trga, prevrće, rastavlja, sastavlja, premješta, okreće, baca, hvata, udara u predmete,...
- koordinira jednostavne motorne radnje
- može samostalno doseći predmet koji je izvan domašaja njegove ruke
- pažnja se usmjerava na događaje i pojave koje potiču na istraživanje – igru
- probleme rješava pomoću aktivnog procesa POKUŠAJA I POGREŠAKA
- ono eksperimentira i zbog čistog zadovoljstva isprobavanja – ISTRAŽIVANJA
- počinje razlikovati konkretan predmet od njegovog simbola
- sa 14 mjeseci dijete pamti događaje i do jedan tjedan
- do kraja 2 godine razvija se PAMĆENJE DOSJEĆANJEM
- pamti i oponaša slijed do 3 jednostavnije radnje
- prepoznaje predmete i spominje ih izvan situacije u kojoj ih je vidjelo.

3. RAZVOJ GOVORA

- počinje izgovarati svoje prve RIJEČI SA ZNAČENJEM (svi do 18 mjeseci)
- potkraj druge godine povezuje dvije (ili više) riječi u VERBALNE ISKAZE, čime završava tzv. PREDVERBALNA FAZA U RAZVOJU GOVORA
- dobro uočava ritam i promjene ritma govora
- oponaša zvukove iz neposredne okoline, npr. glasanje životinje, zvuk automobila,...
- imenuje pomoću onomatopeje, npr. „VAU-VAU“,...
- pokazuje da razumije neke riječi i jednostavne naredbe, npr. „DAJ..., POKAŽI...“
- u govoru je prisutna EHOLALIJA – DIJETE PONAVLJA RIJEČI KOJE ČUJE. One nisu nikome upućene, već dijete jednostavno uživa u njihovu izgovaranju i slušanju
- koristi negacije : NEMA, NEĆE, NE,...
- zna što je MOJE i DOBRO
- imenuje DIJELOVE TIJELA
- prati vlastite radnje UZVICIMA
- ispunjava verbalne naloge: DOĐI... DAJ...DONESI...
- u igri oponaša govor odraslih - brbljajući nerazumljive riječi
- dodaje ili pokazuje veći broj imenovanih predmeta
- ispravno odgovara na pitanja: ŠTO JE TO?, TKO JE TO?, ČIJE JE? KAMO...? GDJE...?
- riječima traži JESTI i PITI
- kratko sluša ritam pjesmice ili oponašanje različitih zvukova.

4. SOCIO-EMOCIONALNI RAZVOJ

- pokazuje ponos i zadovoljstvo u nekom umijeću
- pokazuje ljutnju usmjerenu na ljude ili predmete
- pokazuje ljubomoru oko 18 mjeseci
- prema poznatoj osobi vrlo aktivno pokazuje ljubav trčanjem u susret, osmijesima, zagrljajima
- privrženost prema jednoj ili više osoba i dalje je vrlo jaka i značajna za dijete
- oko 2 godine mnoga djeca pokazuju svijest o sebi uporabom zamjenica „JA“ ili „MOJE“
- počinje vrednovati sebe i pokazuje početne predodžbe o sebi („dobra, lijep,...“)
- zna svoje ime
- zna da je dječak ili djevojčica
- zna da je dijete, a ne odrasli

5. SAMOSTALNOST I NEOVISNOST

- razdoblje od 10 do 18 mjeseci je kritično za učenje načina za SAMOTJEŠENJE – načina na koji se uzrujano dijete može smiriti ; napetost se smanjuje korištenjem prelaznog objekta (pelena, medo, duda, ljuljanjem u krevetu,...)
- pojava NEGATIVIZMA – najjača između 15 i 24 mjeseca – dijete prkosnim ponašanjem ispituje granice mogućnosti i samostalnosti – tipični ispadi bijesa su vrištanje, sjedenje ili ležanje na podu uz plač,...
- oko druge godine ulazi u kratko razdoblje ravnoteže, zadovoljstva svojim postignućima te prividno negativizam pada
- oko 21 mjeseca kontrolira fiziološke potrebe, s 24 mjeseca kontrolira nuždu znatno bolje i samo ide na WC

6. ODNOSI S VRŠNJACIMA – ZANIMANJE ZA DRUGE

- zamjetan interes za vršnjake, želi se približiti drugoj djeci, voli dodirivati drugu djecu
- razumije namjeru i ponašanje drugog djeteta i s njim usklađuje igru sličnim igračkama
- traži od drugih da nešto rade sa stvarima radi njegova zadovoljstva (navini igračku, čitati knjigu)
- učestaliji su sukobi s drugom djecom, osobito oko podjele igračaka
- emocionalno reagira na nevolje druge djece
- prepoznaje bliske osobe na fotografiji
- globalna (egocentrična) empatija se gubi. Dijete potpuno shvaća sebe i druge osobe kao različite fizičke objekte
- tješi drugu djecu davanjem igračaka ili stvari koje su njemu drage ili ga tješe
- u međuodnos s odraslim a unosi sve više GOVORNO SPORAZUMIJEVANJE
- pomaže u poslovima djeci i odraslima.

7. PSIHOLOŠKI UVJETI OPTIMALNOG RAZVOJA DJETETA U DOBI OD 1 DO 2 GODINE

- olakšavanje odvajanja od roditelja – pružanje djetetu objašnjenja zašto je potrebno odvajanje od skrbnika i što će ono raditi dok on ne dođe
- omogućiti djetetu izražavanje već stečenih navika i ponašanja (ishrana, spavanje, pražnjenje,...)
- omogućiti djetetu korištenje prelaznog objekta (pelena, maramica, igračka, duda,...)
- u vrijeme privikavanja omogućiti produženi boravak djeteta i roditelja u jasličkoj skupini,...
- omogućiti djetetu istraživanje prostora
- brinuti se o optimalnoj količini novih doživljaja – ne previše odjednom
- potrebno je da dijete bude aktivno i samostalno u određenim aktivnostima, te da mu jednostavni i neopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odraslih
- koristiti se velikim i malim ogledalima za upoznavanje vlastitog lika
- omogućiti djetetu da razvije osjećaj vlastite sposobnosti
- važno je ne posramljivati dijete, nego mu omogućiti da isproba granice koje može samostalno doseći
- treba postaviti jasne i realistične granice – ŠTO SE SMIJE, A ŠTO NE SMIJE
- pohvalama i drugim poticajima treba reagirati na sve oblike prosocijalnog ponašanja: POMAGANJE, TJEŠENJE, SURADNJA,...

8. GOVORNO KOMUNICIRANJE S DJETETOM

- zajedničke aktivnosti djeteta i odraslih pratiti GOVOROM
- paziti na jasnu i točnu artikulaciju (govor i izgovor) odraslog
- prihvaćati djetetovu inicijativu za komunikacijom, verbalizirati djetetove geste i komunikacijske namjere – kad dođe s pitanjem, željom za utjehom, s nekim komentarom
- prilagoditi svoj govor djetetu: obraćati se izravno, jednostavnim i kratkim rečenicama, djetetu razumljivim riječima, proširivati govor novim riječima
- govoriti djetetu primjerenom intonacijom i intenzitetom u glasu
- organizirati slušanje i oponašanje zvukova u prirodi
- čitati slikovnice i razgovarati s djetetom o slikovnici uz pokazivanje slika
- govoriti djetetu pjesmice i brojalice i pjevati mu, te poticati dijete na iste aktivnosti
- igrati se igara prepoznavanja i imenovanja sadržaja iz okoline
- obogatiti dječju okolinu sa što više igračaka sličnih stvarnim predmetima,...
 

Pripremio: Zdenko Glasovac