Često se djeca između 2-3 godine života nazivaju „užasnim dvogodišnjacima“.
To je doba kada većina djece počinje iskušavati granice koje im postavljaju roditelji kako bi otkrili što sve mogu izvesti.
Želja za osjećajem sigurnosti i maženjem počinje se sukobljavati sa željom da se „bude odrasliji“. To vrijeme nije lako ni za roditelje. Pa roditelji i djeca često vode bitke.

Ova knjiga pouzdani je vodič kroz vještine roditeljstva potrebne kako bi se prošlo kroz to razdoblje.
U njoj se govori o različitim oblicima lošeg ponašanja i sugerira najbolje načine ponašanja prema djetetu.
Ona pokriva situacije koje najčešće izazivaju ispade bijesa i objašnjava kako izbjeći sukobe.

Djeca se ne rađaju zločesta i teška. Iako je to možda teško povjerovati kada se suočite s djetetovom ljutnjom i frustracijom.
Uz vašu pomoć vaše dijete može izaći iz ove „teške“ faze i izrasti u sigurno dijete puno ljubavi.

1. VJEŠTINE RODITELJSTVA
Sva se djeca loše ponašaju – neka povremeno, neka mnogo češće.
Možda ne znate kada će se točno dogoditi slijedeći ispad vašeg djeteta, no možete odlučiti kako ćete se nositi s tim.
Imate li prave vještine roditeljstva, bit će vam mnogo lakše provesti svog mališana kroz ovo često teško razdoblje razvoja.

1.1. STILOVI RODITELJSTVA
- Vaš stil roditeljstva zasniva se na načinu na koji ste i sami odgojeni. S time da ćete iskoristiti stvari koje su vam se sviđale u stilu roditeljstva vaše majke i oca, a one koje vam se nisu sviđale odbaciti.
- Možete mnogo naučiti promatrajući i razgovarajući sa drugim roditeljima. Slušajući njihove savjete i odlučujući što vam od toga odgovara.
- Vaše prvo dijete je obično „pokusni kunić“. To će stvoriti neke iskušane i testirane ideje roditeljstva. Ali važno je imati na umu da je svako dijete jedinstveno i da ćete možda morati promijeniti svoje metode kako bi

1.2. TEMPERAMENT VAŠEG DJETETA
- Ako vi i vaše dijete imate slične karaktere, bit će vam mnogo lakše suosjećati s njime i razumjeti njegovo ponašanje.
- Ako su vaši temperamenti veoma različiti, bit će vam mnogo teže identificirati se sa njime ili razumjeti zašto se loše ponaša.

1.3. UČINAK NA OBITELJ
- Dijete koje se loše ponaša može imati razorno djelovanje na obitelj ako se to dopusti.
- Stres stalnog rješavanja lošeg ponašanja može za posljedicu imati to da se stalno osjećate loše, a može izazvati svađu između vas i partnera.
- Postoji i druga mogućnost, a to je da se favorizira mirnije dijete jer je sa njime lakše, zbog čega se problematično dijete osjeća izostavljeno i nevoljeno.
- Razgovarajte sa partnerom o najboljem načinu rješavanja teških situacija i složite se oko nekih principa kojih ćete se oboje držati.

1.4. PODJELA MOĆI
- Dijete mora prihvatiti da ne može uvijek dobiti što želi.
- Vjerojatnije će dobiti ono što želi ako zamoli, nego ako pobjesni.
- Uključite ga u donošenje odluka koje se njega tiču, tako da i ono može reći što želi.
- Slušanje djeteta i razgovor veoma su važni.

1.5. POZITIVNO RODITELJSTVO
- Vaše dijete od vas treba emocionalnu podršku kako bi proguralo djetinjstvo. Ako od vas nauči da je ono jedinstvena i vrijedna osoba, ponijet će to sa sobom u odraslu dob.

1.6. GRADNJA SAMOPOUZDANJA
- Često svojem djetetu govorite koliko ga volite.
- Pokazujte svoju ljubav s mnogo zagrljaja i poljubaca.
- Dajte mu do znanja da je divno i da uživate u njegovu društvu.
- Slušajte što vam ima za reći taklo da shvati kako vam je zanimljivo i da ga volite slušati.
- Pohvalite njegov trud i pokušajte da nešto obavi jednako kao i za uspjehe i pokažite mu da je u redu pogriješiti.
- Ohrabrite ga da samo pokuša nešto učiniti i dajte mu mogućnost da donese neke samostalne odluke.

1.7. LJUBAV I PAŽNJA
- Pružite svojem djetetu bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje. To ne znači da biste trebali biti slijepi za njegove mane ili ohrabrivati njegovo loše ponašanje, to samo znači da ono mora znati da ćete ga nastaviti voljeti kako god se ponašalo i što god učinilo. Mora znati da ga volite zbog onoga što jest, a ne zbog onoga što ono čini.

1.8. POKAZIVANJE LJUBAVI
- Najjednostavniji način da dijete shvati što osjećate prema njemu jest da mu kažete.
- Najvažniji način na koji to možete postići je da mu date mnogo pažnje.
- Fizički kontakt-topao zagrljaj pun ljubavi će najviše osnažiti vaše riječi i djela. Zagrljaj će djetetu dati do znanja da ga volite čak i kada ste ljuti i da razumijete kako teško može biti to odrastanje.

1.9. PRIHVAĆANJE DJETETOVIH OSJEĆAJA
- Čak i dijete sa najboljom naravi ponekad osjeća emocije kao što su ljubomora, ljutnja i frustracija
- Za dijete su ovi osjećaji zbunjujući i uznemiravajući
- Dajte djetetu do znanja da suosjećate sa njim i da ga razumijete kako se osjeća, ali objasnite da mora pronaći neki prihvatljiv način da izrazi svoje frustracije.

1.10. OHRABRIVANJE INDIVIDUALNOSTI
- Svako je dijete jedinstveno pa su i vještine koje su vam potrebne da biste bili roditelj svome djetetu također jedinstvene.
- Izbjegavajte uspoređivanje vašeg djeteta sa drugom djecom.
- Ne pokušavajte ga pretvarati u nešto što nije (fizički aktivan temperament – mirnije dijete).

1.11. POZITIVAN ODGOVOR
- Svojem djetetu možete pomoći da nauči dobro ponašanje tako što ćete naglasiti dobre stvari koje čini, umjesto da stalno ukazujete na one loše
- Pohvala i ohrabrivanje ponekad je sve što dijete treba kako bi se naučilo ponašati.

1.12. OTKRIVANJE STVARI ZA POHVALU
- Kako biste iskoristili pozitivne reakcije kojima ćete popraviti djetetovo ponašanje, morate pronaći suprotnosti lošem ponašanju i pohvaliti ih.
- Npr. Ako se vaše dijete stalno svađa sa bratom, čekajte da se sa njim lijepo poigra i recite mu kako ste ponosni što se ne svađaju.

1.13. POSTAVLJANJE GRANICA
- Djetetu je potrebno organizirano okruženje kako bi se osjećalo sretnim i sigurnim.
- Dijete treba znati granice ponašanja koje ćete tolerirati.
- Kada odlučite koje su to granice, budite dosljedni i držite ih se, bez obzira na to koliko ih vaše dijete uporno pokušava pomaknuti.

1.14. STVARANJE PRAVILA
Mnogo je načina postavljanja granica.
Evo nekih načina o tome što biste trebali činiti:
- postavite dosljedna pravila o jelu, kupanju, spavanju
- objasnite točno zašto su opasni predmeti zabranjeni
- držite se pravila koliko god je moguće, tako da dijete zna što može očekivati
- neka ista pravila vrijede za sve situacije, bilo da ste kod prijatelja u posjetu, parku ili u kupovini
- ograničite ponašanje koje smatrate neprihvatljivim
- objasnite kako disciplina koju pokušavate provesti djeluje i da će biti dosljedna.

2. TIPOVI LOŠEG PONAŠANJA
Svaki mališan ima svoj vlastit obrazac ponašanja, tako da uglavnom ovisi o našoj interpretaciji je li to ponašanje „DOBRO“ ili „LOŠE“.
Postoje neki tipovi asocijalnog ponašanja koji bi trebali biti neprihvatljivi pod bilo kojim okolnostima, npr.. griženje, udaranje, ozlijeđivanje drugih.
Prije nego što djetetu možete pomoći da preraste to ponašanje, morate shvatiti zašto se tako ponaša.

2.1. LOŠE PONAŠANJE
Kada mu je loš dan, može se činiti kao da dijete pronalazi stotine različitih razloga da se loše ponaša, ali u stvarnosti postoji samo nekoliko osnovnih uzroka lošeg ponašanja, kao npr.:
- traženje pažnje – dijete želi vašu pažnju, makar i negativnu
- ljubomora i natjecanje – ne želi dijeliti
- frustracija – dijete fizički ne može ostvariti ono što želi
- tjeskoba zbog odvajanja – ne voli biti odvojeno od vas
- reakcije na bolest – umor ili emocionalni nemir- ne može objasniti kako se osjeća pa loše reagira
- nerealistična očekivanja odraslih – ne može ostvariti ono što se od njega očekuje.

2.2. CENDRANJE
- izbjegavanje svađe o stvarima koje nisu dosita važne
- točno odrediti što pokreće ispad cendranja
- odvratiti pozornost – zainteresirati ga za nešto novo
- predložimo da svaki put kada čujete da proizvodi cendrajuće zvukove pokrijete uši ili napravite grimasu, a ako nastavi ignorirat ćete ga sve dok ne prestane i ne počne normalno govoriti
- zamolite ga da odluči koja mu se sugestija više sviđa. Isprva će se to djetetu činiti kao zabavna igra
- brzo će shvatiti da cendranje nije najbolji način da popustite njegovim zahtjevima.

2.3. KAKO GA ODVIKNUTI OD GRIŽENJA?
- griženje je rezultat prolaznog impulsa, a ne planirano djelo. Iz te će faze dijete izaći oko treće godine
- Kako reagirati?
- Potrebno je strogo upozorenje, strogim glasom i ozbiljna izraza lica: „NE!“
- Ako vaše dijete ugrize nekog tijekom svađe, trebali bi ga potaknuti da utješi žrtvu, možda tako da je pomazi ili da joj da igračku oko koje je izbila svađa
- Griženje koje traje nakon četvrte godine života znak je drugih problema, možda je potrebna stručna pomoć
- Što god činili, nemojte vratiti djetetu ugrizom. U prošlosti je ova praksa bila popularna kod roditelja, ali sada se smatra neprikladnom.
- Djecu se potiče da uče primjerom, a ovaj šalje pogrešnu poruku
- O griženju pred djetetom ne pretjerano govoriti
- Pridavanje pretjerane pažnje ovoj vrsti neželjenog ponašanja zapravo osnažuje dijete.

2.4. AGRESIVNO PONAŠANJE
Djeca koriste agresiju kako bi istjerala svoju volju ili dobila vlasništvo nad nečim što žele.
Ovaj tip ponašanja najčešći je kod djece od 2-3 godine. Kada dijete nauči da agresijom neće postići ono što želi, pronaći će druge načine da postigne cilj.
Kako reagirati?
- pokušajte ne izgubiti kontrolu kao odgovor na ponašanje svog djeteta
- sve dok su prepirke sitne ostanite sa strane i pustite da ih djeca sama riješe
- razdvojite djecu dok se ne smire
- ako situacija preraste u tučnjavu – morate se umiješati
- sa starijom djecom razgovarati o osjećajima ljutnje ili agresije
- dajte djetetu prostora i vremena da pronađe riječi kojima će se izraziti
- pokušajte mu pomoći predlažući kako da situaciju bolje riješi
- stariju djecu možete suočiti (svako dijete neka ispriča zašto se tako ponašalo)
- agresivno ponašanje se mora obuzdati ili će rezultat biti dijete koje odrasta u nasilnika ili trpi nasilje.

2.5. ODBIJANJE HRANE
- nemojte pretrpavati dijete velikim porcijama
- manje količine hrane ponudite u posudi za djecu ili manjem tanjuru
- poslužite mu različitu hranu, zainteresirat ćete ga
- hrana također mora izgledati privlačno – ukrasite je
- nadgledajte količinu tekućine – tako da ne pokvarit apetit
- obrok traje 15-20 minuta
- oduprite se iskušenju da ponudite alternativu kao što su slatkiši ili kolači
- hranu nemojte koristiti kao nagradu ili mito, i nemojte je uskraćivati kao kaznu, jer to ohrabruje nezdrav odnos prema hrani.

2.6. NAVIKAVANJE NA NONU
- želi s vama ići u kupaonicu i razumije čemu služi nužnik
- čini se da barem nekoliko sekundi ranije prepoznaje kada mu je sila
- zna što znači imati mokre ili prljave pelene, a možda i pokazuje da mu je draže biti čist i suh
- govori riječi koje otkrivaju da mora piškiti ili kakati
- ostaje suhim nekoliko sati u komadu i ima redovitu stolicu
- ne brine ga sjedenje na noni ili zahodu
- prošlo ga je oduševljenje hodanjem ili trčanjem i sada uživa sjediti i igrati se
- izražava želju za nošenjem donjeg rublja „za velike“ i pokušava ga navući i skinuti bez pomoći
- u mirnoj je, receptivnoj, a ne u negativnoj fazi
- može pratiti jednostavne upute, npr. da opere ruke,...

2.7. HIPERAKTIVNOST (ADHD)
- hiperaktivni poremećaj nedostatka pažnje
- ovaj termin se obično koristi kako bi se opisalo pretjerano aktivno ponašanje
- studije pokazuju da 30% roditelja svoju djecu opisuje kao hiperaktivnu u razdoblju prije škole
- točan uzrok hiperaktivnosti nije poznat.

2.8. ZNAKOVI POREMEĆAJA
Ako vaše dijete iskazuje slijedeće znakove više od šest mjeseci, trebali biste potražiti profesionalnu pomoć.
- lako ga ometaju njegove misli i okruženje
- niti na jednu se aktivnost ne može usredotočiti dulje od nekoliko minuta
- pretjerano je aktivno- ne može sjediti na miru ili prestati pričati
- djeluje impulsivno, ne razmišljajući o posljedicama svojih djela.

3. DISCIPLINA

3.1. PRISTUPI DISCIPLINI
- mnogim roditeljima riječ disciplina znači ideju kazne ili fizičkog kažnjavanja
- lat. DISCIPLE = ONAJ KOJI UČI
- konačni cilj roditelja trebao bi biti pronalazak zadovoljavajuće metode učenja i zaštite djeteta dok ono ne postane dovoljno odraslo da preuzme odgovornost za svoja djela i ponašanje.

3.2. STILOVI RODITELJSTVA
Postoje različiti stilovi roditeljstva koji djeluju na ponašanje djece.

AUTOKRATSKI STIL
- od djece se očekuje bezgranična poslušnost
- stavovi su kruti i nisu otvoreni za raspravu ili pregovore
- očekuje se poslušnost i poštovanje
- koristi se verbalno i fizičko kažnjavanje
- ovaj tip kod djece može izazvati osjećaj nesposobnosti
- dijete može odrasti povučeno i uplašeno.

PERMISIVNI STIL
- iskazuju bezuvjetnu ljubav i ohrabruju ih da slobodno iskažu svoje osjećaje i individualnost
- postavljaju male granice na ponašanje i pokušavaju ih voditi razumom, a ne pravilima
- pojavile su se tvrdnje da ovakav tip roditeljstva kod djece može izazvati malo ili nimalo samokontrole i malo želje da prihvate posljedice svojih djela.

AUTORITATIVNI STIL
- nalazi se na sredini između prethodna dva
- postavljaju jasne granice – djeca znaju pravila, ali također ohrabruju razgovor i stupanj samostalnosti
- podržavaju i poštuju potrebe svoje djece, a kontrolu provode razgovorima i objašnjavanjem potrebe za postojanjem pravila
- djeca odgojena na ovaj način su dobro odgojena
- autoritativno roditeljstvo dopušta roditeljima da budu čvrsti i imaju kontrolu, ali i da budu topli i puni razumijevanja.

3.3. KAKO LAKŠE DISCIPLINIRATI?
- svedite obiteljska pravila na minimum
- koristite se tehnikama skretanja pažnje umjesto direktne konfrontacije
- izbjegavajte situacije za koje znate da će pokrenuti negativno ponašanje
- izbjegavajte bitke oko nevažnih stvari – usredotočite se na ono doista važno
- objasnite zašto je neko ponašanje loše
- odgovorite na to loše ponašanje svojeg djeteta tako da obratite pozornost na to
- ne očekujte od svojeg djeteta da logično promišlja o svojem ponašanju.

4. DOBRA KOMUNIKACIJA
- ključ rješavanja većine problema s disciplinom
- razgovor s djetetom
- slušanje djeteta
- pregovaranje
- negativne reakcije.

5. ISPADI BIJESA I ŠTO IH POKREĆE?
Ispadi bijesa su emocionalni izljevi koji se događaju kada dijete osjeća da nema kontrolu.
Nije uvijek riječ o ljutnji-oni mogu biti izraz frustracije zbog dječje fizičke ili mentalne nesposobnosti da postigne ono što želi.
Razumijevanje i izbjegavanje onoga što pokreće djetetove izljeve bijesa mogu vam pomoći da ih spriječite.

5.1. ŠTO SU ISPADI BIJESA?
Prvi ispadi bijesa događaju se kao gotovo instinktivna reakcija na posebno frustrirajuću ili uznemiravajuću situaciju – svakako ih ne treba gledati kao promišljen izraz ljutnje ili čin neposluha.
U ovoj se dobi on i dalje bori kako bi pomirio postojeću ovisnost o vama sa željom da bude neovisan. Želi vam ugoditi, ali vam mora i prkositi.

5.2. KAKO BISTE TREBALI REAGIRATI?
Ti rani ispadi često jako brzo završe. Dok se događaju, morate svojem mališanu dati prostor da se makne od vas, ako je to ono što želi, ali spremno ga dočekajte u zagrljaj jednom kad završi.

5.3. STARIJA DJECA I ISPADI BIJESA
Kako vaš mališan bude rastao, vjerojatno ćete primijetiti da mu ispadi bijesa traju dulje.

5.4. STADIJI NA KOJE TREBA PAZITI
Osim što dulje traju, ispadi bijesa kod starije djece imaju određeniju strukturu i možda počnete uviđati neke stadije.

A: Prvo postoji stadij prije ispada bijesa kada dijete jasno daje do znanja da izaziva svađu i želi da mu odgovorite kako bi imalo izgovor, npr. zamolite ga da vam nešto napravi, a ono odgovori drsko: „NEĆU TO NAPRAVITI.“

B: Ako ga pokušate natjerati, dajte mu savršen izgovor (što se njega tiče) da krene u slijedeći stadij. To obično uključuje urlanje i vrištanje zajedno s lupanjem nogama, udaranjem ili razbijanjem stvari.

C: Neki mališani nastavljaju tako što se bacaju na pod ili udaraju glavom o nešto tvrdo, tako da se doista mogu ozlijediti.

D: Konačno, tu je i faza smirivanja, kada je dijete konačno potrošilo svu ljutnju i njegovi se urlici sada polako smiruju u suze i jecaj. Ovo je trenutak kad vas doista trebaju.

5.5. KAKO REAGIRATI?
Ispade bijesa može biti jako teško ignorirati, pogotovo ako se vaše dijete baca po podu. Pazite da se ne ozlijedi, ali oduprite se iskušenju da mu prigovorite – ne pridajte veliku važnost njegovu ponašanju. Da biste ostali mirni, pokušajte par puta duboko udahnuti ili čak izaći iz prostorije, ali budite spremni zagrliti i pomazati svoje dijete kad jednom ispad završi.
Većina će mališana ispade bijesa prerasti do četvrte godine i do tada bi trebali naučiti da postoji bolji način da dobije što želi.

5.6. NAJČEŠĆI POKRETAČI ISPADA BIJESA
a) odlasci u trgovinu – posebno velike trgovačke centre
b) dolazak ili odlazak iz vrtića ili igraonice
c) ostavljanje djeteta da biste otišli na posao
d) oblačenje i svlačenje
e) vrijeme obroka.

5.7. PREVENCIJA ISPADA BIJESA
Izbjegavanje odlaska u trgovinu u vrijeme kad znate da vaš mališan mora spavati ili će biti i gladno, jer je to vrijeme kada će se ispadi bijesa najvjerojatnije događati. Ispade bijesa za vrijeme kupovine spriječit ćete tako da zaposlite svoje dijete, npr.: zamolite ga da vam pomogne nositi stvari,...
Ispadi bijesa zbog izbora odjeće, oblačenja i svlačenja, zbog vremena potrebnog za oblačenje. Ako ga požurujete ono će biti još sporije.

5.8. STRATEGIJE RJEŠAVANJA ISPADA BIJESA
Ispadi bijesa savršeno su normalni dio razvoja vašeg djeteta, ali postoje načini da ih se učini manje učestalima ili barem manje napornim za oboje.

5.8.1. DAJTE DJETETU STRUKTURU
Jedan od najsigurnijih načina izbjegavanja ispada bijesa jest da pružite svojem mališanu dovoljno rutine u životu. Vaše će dijete biti najsretnije ako mu je dan isplaniran tako da su mu sve rutine poznate. Tako će znati što točno očekivati.
Pružanje dobre rutine za vaše dijete ne znači da mu svaki dio dana natrpate organiziranim aktivnostima. Previše strukture i stimulacije može kod djeteta izazvati osjećaj da ne može ispuniti tuđa očekivanja. To kod njega može izazvati stres ili anksioznost što će vjerojatno dovesti do suza i ispada bijesa.

5.8.2. ODVLAČENJE POZORNOSTI
Vidite li da se približava ispad bijesa, a djetetu ne možete pružiti pažnju, uključite ga u ono što radite. Tako mu možete odvući pozornost i u isto vrijeme nastaviti sa svojim radom.

5.8.3. PREUSMJERAVANJE DJETETA
Čim ste djetetu uspjeli odvući pozornost, morate mu je usmjeriti u nešto što će ga zaposliti i okupirati. Ako ste kod kuće, možete djetetu predložiti da mu pročitate priču, možete početi igrati neke smiješne igre ili možete od njega zatražiti nešto neobično, kao npr. da vam pomogne peći kolač.
Ako vaš mališan počne cviliti da mu je dosadno ili traži nešto što mu ne želite kupiti, vaš najbolji potez je izaći što prije i odmah otići kući.

5.8.4. HUMOR I IGRE
Uspijete li nasmijati dijete, to je jedan od najboljih načina da spriječite ispad bijesa. Dobar način da vratite osmijeh na djetetovo lice jest da dosadne poslove pretvorite u zabavne igre.

5.8.5. OKLADE I IZAZOVI
Odličan način da dijete natjerate da dosadan zadatak obavi brže ili s više volje jest da ga pretvorite u natjecanje – vaš će mališan uživati u mogućnosti da vas pobijedi ili vam pokaže da ste u krivu, npr. možete se okladiti da ne može obući svoje cipele,...

5.8.6. PREDAH
Ovo je vrlo dobra strategija koja može pomoći smiriti stvari dok ispad bijesa najžešće traje.
Predah znači da djetetu dajete vrijeme i prostor koji su mu potrebni da stekne samokontrolu. Možete to učiniti tako što ćete dijete maknuti iz središta zbivanja i staviti ga nekamo gdje će njegovo ludovanje proći nezapaženo. Cilj nije kazniti dijete, nego ga odvojiti od situacije ili osobe koja ga uznemiruje i dati mu priliku da se smiri. Najvažniji faktor u bilo kojoj proceduri predaha jest ostati miran i zadržati kontrolu. Uobičajene tehnike uključuju odnošenje djeteta u sobu i za predah ili posjedanje u određeni stolac kako bi se smirilo.

5.8.6.1. UPUTE ZA PREDAH

A) Predahom se koristite kako biste odmah prekinuli neželjeno ponašanje poput emocionalnog ispada bijesa
B) Ne koristite se predahom kao kaznom – ne bi trebalo trajati dulje od nekoliko minuta
C) Predahom se koristite samo za ozbiljne prijestupe inače će izgubiti svoj smisao
D) Koristite se riječima „PREDAH“ kada se obraćate
E) Ako se ne osjećate ugodno zbog korištenja predaha ili vaše dijete na njega loše reagira, nemojte ga više koristiti.
Predah nije instant-rješenje za loše ponašanje, to je više sigurnosni ventil za roditelja i dijete.

5.8.7. GRLJENJE I DRŽANJE
Neki stručnjaci vjeruju da je držanje djeteta za vrijeme ispada najbolji način da mu pomognete kontrolirati ljutnju i frustracije. Oni vjeruju da čvrsto držanje uz tijelo djeteta koje se baca i plače, mališanu daje sigurnost, pomaže mu da kontrolira svoj unutarnji gnjev i pruža sigurno mjesto na kojem se može smiriti.

5.8.8. ZADRŽAVANJE KONTROLE
Ako želite pokušati držati urlajuće ljutito dijete, morate biti jako mirni i imati kontrolu nad vlastitim osjećajima.
Morate biti spremni držati dijete dovoljno čvrsto da se ono osjeća sigurno, ali ne toliko čvrsto da se ono osjeća bespomoćno.

5.8.9. EMOCIONALNO DISTANCIRANJE
Osjećate li da vaš mališan koristi ispade bijesa kao način dobivanja dodatne pažnje, možda će učinkovitije biti ako ga držite ne gledajući ga, tako da osjeti kako ste tu za njega fizički, ali bez topline i nježnosti koje on obično povezuje s vašim zagrljajem. Ako ga počnete umirivati i maziti, pomislit ćete kako je ispad postigao ono čemu se nadao i ponovno će upotrijebiti ovu metodu.

5.8.10. ZAGRLJAJ
Većina stručnjaka vjeruje da ljutito dijete najviše smiruje fizički kontakt s poznatom odraslom osobom. Zagrljaj pruža umirujuću sigurnost čak iako je vaš mališan nasilan za vrijeme ispada bijesa. U ovom položaju možete mu i nježno šaptati na uho.

6. TAKTIKE RAZGOVORA
Većina djece za vrijeme ispada dolazi u stanje u kojem je bilo kakav racionalni razgovor nemoguć, pa nema smisla razgovarati s njim.
Ali to vas ne bi trebalo spriječiti da djetetu govorite kako se zbog njega osjećate ili da pokušate opisati kako bi se ono moglo osjećati. Kada razgovarate s djetetom, spustite se na njegovu razinu i govorite mu licem u lice.

a) IZRAZITE SVOJE OSJEĆAJE
b) BUDITE ISKRENI
c) POKAŽITE SUOSJEĆANJE
d) ZADRŽITE MIR.

6.1. ZADRŽAVANJE ZRAKA
Tijekom redovitog ispada bijesa, vaše dijete ima čitav arsenal oružja koje će pokušati iskoristiti kako bi vas iscrpilo i postiglo što želi, od udaranja nogama do griženja i grebanja.
U ispadu bijesa sa zadržavanjem zraka, dijete ide korak dalje i namjerno zadržava zrak sve dok se ne onesvijesti. Ova vrsta ispada – stručno poznata pod imenom CIJANOTIČNI NAPADAJ – može biti silno uznemiravajuća. Srećom većina se mališana ne bavi ovom vrstom napadaja, ali oni koji to čine mogu imati do 10 napadaja na dan. Zadržavanje daha uobičajeno se događa od 18 mjeseci do 4 godine, iako može početi već i sa godinu dana.

6.2. ŠTO SE DOGAĐA?
Uobičajeno će vaše dijete ispustiti nekoliko dugih, jakih vrisaka i pri zadnjem će posve isprazniti pluća. Sljedećih petnaest sekundi namjerno će zadržavati dah sve dok ne poplavi u licu i onesvijesti se. Jednom kad se onesvijesti, njegovo se tijelo automatski prebacuje na „auto pilot“ i ponovno počinje disati. Cijela će epizoda vjerojatno završiti za minutu i nimalo ne šteti djetetu iako zbog toga nije ništa manje zastrašujuće.

6.3. KAKO REAGIRATI?
Ma koliko teško bilo, ovakvu vrstu napadaja morate tretirati kao bilo koju drugu.
Ako je moguće, pokušajte djetetu skrenuti pažnju na nešto drugo čim ga vidite kako se sprema zadržati dah. Ako dijete nastavlja zadržavati dah i onesvijesti se, ostanite mirni i promatrajte ga sve dok se ne osvijesti.
Čim primijetite da dolazi k sebi, trebali biste se maknuti tako da, jednom kad otvori oči, ne vidi publiku.
Tako neće naučiti da zadržavanjem daha dobiva više pažnje. Ako napadi potraju, trebali biste o problemu razgovarati s liječnikom da biste bili sigurni kako ne postoji fizički problem koji treba riješiti. Važno je da drugi oko vas, poput članova obitelji napade tretiraju jednako. Jednom kad epizoda završi, nemojte o njoj razgovarati pred djetetom. Ako svi oko njega budu ignorirali njegovo ponašanje, uskoro će naučiti da zadržavanje daha nema učinak koji želi.

6.4. TEHNIKA SMIRIVANJA DJETETA
Djeca se ne rađaju zločesta, destruktivna i svadljiva, ali te osobine često razvijaju kako rastu. Njihova prirodna radoznalost i potreba da testiraju sebe i druge mogu ih dovesti do različitih nepodopština. Iako može biti teško živjeti s ovom vrstom lošeg ponašanja, mnogo je koraka, koji vi i dijete možete poduzeti da lakše prođete kroz ovo teško razdoblje.

6.5. KAKO ZAŠTITI DOM ZA DIJETE?
Ne želite li slijedećih nekoliko godina provesti govoreći „NE“ svojem djetetu i nositi se sa svakim ispadom bijesa koji će iz toga proizaći – morat ćete poduzeti neke korake da zaštitite svoj dom.
Najlakše ćete to postići ako vrijedne predmete uklonite tako da su mu daleko izvan dosega, a opasne predmete zaključate.

A) ZABRANJENA PODRUČJA
Vaš mališan od malih nogu mora znati da postoje područja koja su za njega zabranjena (osim ako je s vama ili drugim odraslim osobama).

B) PRAVILA U VRTU
Valja posebnu pažnju usmjeriti na sigurnost djeteta kada je u vrtu.
Ograde vrata moraju biti dovoljno visoke, vrata zaključana (posebno ako je u blizini prometnica).
Predmeti za igru moraju biti prikladni dobi djeteta-ljuljačke, penjalice moraju biti postavljene na mekoj podlozi (travnjak, pijesak).
Vrlo korisne mogu biti i ogradice za igru, no ne treba ih često koristiti jer djecu ograničavaju. Ogradice za igru mogu biti dobro rješenje za vrijeme kad vam je oboma potreban predah ili kad morate u kupaonicu,...

6.6. TJESKOBA ZBOG ODVAJANJA
Neki mališani inzistiraju da se drže roditelja kao priljepci i postaju vrlo uznemireni ako se od njih odvoje, makar i na sekundu. Ako vaše dijete uznemiruje ideja da se odvoji od vas ili počne bijesniti ako pokušate izaći iz kuće bez njega, vjerojatno pati od nekog stupnja tjeskobe zbog odvajanja.

6.7. OPRAŠTANJE
Kad morate ostaviti dijete, recite mu da idete, budite sigurni da razumije kako ćete se vratiti, kratko ga zagrlite i otiđite. Nemojte razvlačiti vrijeme odlaska-time ćete djetetu samo dati dodatno vrijeme da se uzruja. Nemojte se previše uznemiravati ako vam dijete izvede čitavu predstavu, sa suzama, vrištanjem i jecanjem. Možete biti sigurni da će ispad prestati čim izađete kroz vrata, bez publike koju treba uvjeravati da ostane, nema smisla nastavljati.

6.8. NAČINI OHRABRIVANJA NEOVISNOSTI
a) dajte djetetu mnogo bezuvjetne ljubavi i pažnje kako biste mu pomogli da se osjeća sigurno
b) budite strpljivi, čekajte da vam dijete pokaže kako je spremno na neovisnost, nemojte ga pokušati prisiliti
c) kada prvi put ostavite dijete, neka to bude na kraće vrijeme, sve dok ono ne postane sigurno
d) uvijek djetetu na vrijeme recite da ga ostavljate i uvjerite ga da ćete se vratiti
e) ne požurujte vrijeme predaje djeteta na čuvanje. Dajte mu vremena da se prilagodi osobi koja će ga čuvati prije negoli ga ostavite
f) uvijek se pozdravite s djetetom i nikada se nemojte pokušati iskradati. Čak ako se uzruja, ovako će imati više sigurnosti nego da jednostavno nestanete
g) budite pozitivni i veseli kada se pozdravljate. Ako izgledate zabrinuti ili uznemireni, vaše će dijete to osjetiti.

6.9. SITUACIJA BEZ POBJEDNIKA
A) POSTAVITE DOBAR PRIMJER – djeca oponašaju roditelje, pa ako vi često gubite kontrolu, odbijate se povući ili nikada ne priznajete da ste u krivu, vaše će dijete misliti da je to prihvatljiv način ponašanja.
B) DRŽITE SE DALJE OD SITUACIJA ZA KOJE ZNATE DA ĆE IZAZVATI BIJES.
C) OHRABRITE DOBRO PONAŠANJE PRIMJENOM ČESTIH POHVALA I IZBJEGAVANJEM SUKOBA OKO STVARI ZA KOJE ZNATE DA ĆE PRERASTI U BORBU ZA MOĆ.
D) BUDITE SPREMNI DJETETU SKRENUTI PAŽNJU NA NEŠTO DRUGO VIDITE LI DA POSTAJE FRUSTRIRANO ZATO ŠTO MU JE NEŠTO TEŠKO..
E)PONUDITE MU IZBORE KAD GOD JE TO MOGUĆE, TAKO DA DIJETE OSJEĆA DA IMA NEKAKVU KONTROLU NAD ŽIVOTOM.
F) KADA NIŠTA DRUGO NE DJELUJE, BUDITE SE SPREMNI DOSTOJANSTVENO POVUĆI.

6.10. KAKO SE ISPRIČATI?
Svaki roditelj ponekad pogriješi-kad se to dogodi, najbolje je priznati to i ispričati se. Kad se djetetu ispričate, pokazujete da nema ničeg sramotnog u priznavanju da ste u krivu ili u izgovaranju riječi „OPROSTI“. To je za dijete važna lekcija. Želite li ga naučiti da bude iskren i spreman priznati pogreške, morate mu dati dobar primjer.

6.11. IZLAZ
Ponekad će ponašanje vašeg djeteta biti jednostavno previše za vas, gurat će vas do kraja vašeg strpljenja. Kada se tako osjećate, morate pronaći neko mjesto daleko od kuće, pa ustanite i oboje izađite što je prije moguće u šetnju, trgovački centar, radite bilo što kako biste prestali misliti o djetetovu ponašanju.

7. ZADACI ZA RODITELJE?

7.1. Što biste učinili? Žurite na posao, a vaše dijete se ne želi obući?
7.2. Što učiniti kad pokušaj da djetetu obučete pidžamu izaziva ispade bijesa?

Što nam predlaže autor knjige?
7.1. Ako vaše dijete odbije požuriti s oblačenjem ili želi ljetnu suknjicu, a vani sniježi, da bi izbjegli ispad bijesa preostaje vam jedino uzeti dijete i odjeću i odnijeti ih do ulaznih vrata. Ondje dovršite oblačenje tako da zna da je izlazak iz kuće slijedeći korak.
7.2. Ako pokušaj oblačenja pidžame izaziva ispad bijesa, uvijek ga možete staviti spavati u odjeći koju ima na sebi.

                                                                                                                              Pripremile:
                                                                                                                              Romana Milišić, odgojiteljica
                                                                                                                              Zdenka Preglej, odgojiteljica

LITERATURA:

Alison Mackonochie(2006.). DJEČJI ISPADI BIJESA I RUŽNO PONAŠANJE, Mozaik knjiga, Zagreb.